KRATKA POVIJEST IMANJA “PUSTARE VIŠNJICA”
Pustara Višnjica se prvi put spominje sredinom 19.stoljeća kao poljoprivredno dobro, (pustara – prostrano poljoprivredno zemljište koje se ne obrađuje, nego služi za uzgoj, posebice ispašu stoke).
U doba njegovog gospodarskog i demografskog procvata njime su gospodarile dvije plemenitaške obitelji: njemačka kneževska obitelj Schaumburg-Lippe (poznata između ostalog i po tome što su u Slatini pokrenuli prvu proizvonju pjenušca na hrvatskim prostorima te je 1841. godine kupila virovitički dvorac od obitelji Pejačević) i grofovska obitelj Drašković (Ivan Drašković), koja je vrlo brzo od njega stvorila jedno od najrazvijenijih imanja te vrste u Slavoniji.
Zahvaljujući tim vlasnicima Višnjica se kontinuirano razvija pa tako početkom 20. stoljeća broji kao naselje 200 stanovnika i sa svojim sadržajima predstavlja prototip održivog razvoja. Sa svojim odličnim prirodnim uvjetima, Pustara Višnjica bila je jedno od najbogatijih i najrazvijenijih dobara u ovome dijelu Slavonije . U sklopu imanja djelovala je područna osnovna škola, trgovina, ambulanta, organizirani razni društveni – kulturni sadržaji (kino i kazališne priredbe), sportski sadržaji (kuglana, igrališta). Zanimljivo je da je električna energija potrebna za tvornicu i kućanstva u to vrijeme proizvođena od obnovljivih energenata. Izgrađena je i tvornica žeste koja je radila sve do 60-tih godina prošloga stoljeća.
Drugu polovicu 20. stoljeća obilježila ja konvencionalna poljoprivreda pod upravom IPK Osijek i značajno iseljavanje stanovništva. Početkom 2005. godine – s ciljem spašavanja i revitalizacije jedinstvene ergele arapskih konja u ovom dijelu Europe imanje Višnjica nakon stečaja tvrtke Viagro d.o.o. Slatina dobiva privatnog vlasnika.